Predsjedniče Vučiću, nakon što nas je usred Bajrama uznemirila vijest o tome da ste primili pismo uznemirenih i zabrinutih Srba iz Novog Pazara odlučih da vam i ja, Bošnjak, pišem.
Ovo predsjedniče, se ne odnosi u punoj mjeri na funkciju Predsjednika Republike Srbije, jer da tu funkciju obnašate u punom kapacitetu i sa maksimalnom odgovornošću, niti bi vam Srbi upućivali ono pismo prekjuče, niti bi vam ja pisao ovo danas.
Ako ćemo linijom formalizma ono se ne odnosi ni na funkciju predsjednika SNS-a, jer ste je formalno i kamuflažno onomad razdužili, a suštinski još više učvrstili.
Prateći vaše aktivnosti i čitajući između redova vaših odluka, naročito od perioda početka rata u Ukrajini, odnosno početka prekomponovanja svjetske geopolitike, a vašeg sve većeg interesovanja, angažovanja i uplitanja u područje Bosne i Hercegovine i Crne Gore, što prema Vulinovim definicijama spada u „Srpski svet“, možda vam ovo predsjedniče ide jedino uz odrenicu baš tog vulinovskog „Srpskog sveta“, ali obzirom da je to „projekat“ u pokušaju, nemojte se ljutiti, vi mu onda dođete predsjednik u pokušaju.
Da ste vi stvarni i suštinski Predsjednik Republike Srbije, mi – građani ove države, bismo imali funkcionalne institucije koje reaguju u apsolutno svim situacijama, u skladu sa ustavom i zakonima ove države, štiteći poredak, slobodu i prava svih građana bez obzira na rasnu, vjersku i nacionalnu pripadnost.
U tom slučaju ne bi morali ni Srbi ni Bošnjaci da se dopisuju sa vama kao da živimo u periodu najrigidnijih autokratsko-diktatorskih monarhija, u kojima dok car ne čuje tvoj vapaj ti se i ne računaš u žive i živuće.
Umjesto institucionalnog načina djelovanja i rješavanja eventualnih problema, za koje smatram da su u ovom slučaju inscenirani, vi nam najavljujete zbor sa nekim vašim pajtosima iz našeg naroda, sa kojima ćete „pokušati“ da riješite imenovane-iscenirane probleme.
Treba da znate, te vaše prijatelje dobro poznaje ovo društvo i bošnjački narod. I one stare davnašnje – koji su promijenili više političkih partnera nego li skupih satova na ruci, ali i ove nove koji se svim kapacitetima – koliko god im mršavi bili, upinju da vam dokažu da su upotrebljiviji i jeftiniji od ovih starih. Sa njima i uz njih jedino možete stvarati teme za Jovanu Jeremić i njene-vaše kvazistručnjake za svakojaku upotrebu kojima ćete svi zajedno nastaviti sluđivanje ovog društva i jedino podizanje rejtinga gledanosti pinkova, hepija, informera i ostalih sličnih pomija.
Nemojte misliti, ne samo vi, nego i ti vaši prijatelji, da ne razumijemo igre koje pokušavate nametnuti i gole koske koje pokušavate baciti na ovom području među nas, da bi se potom vi predstavljali i prodavali mirotvorcima.
Razumijemo i namjeru pokušaja poboljšanja rejtinga Milice Zavetnice, u združenom vam poduhvatu, još jednog ciklusa gospodarenja Beogradom, a na drugoj strani slanja poruke da bez Rasima ili nekog sličnog Rasimu u Sandžaku-Raškoj oblasti nema mira i „prosperiteta“.
Na sceni je u stvari, po uzoru na bratsku nam Rusiju, pokušaj čečenizacije ovog prostora i ustoličenja nekog Kadirova, za kojeg je konkurs u toku.
Ne, predsjedniče u pokušaju obmane.
Mi ovo vidimo kao jeftin trik vas i vaših pajtosa, kojim bi se trebala skrenuti pažnja sa stvarnih i gorućih problema u ovoj zajedničkoj nam državi.
Problema koji su prerasli tepih pod koji bi da ih sakrijete, poput vaše nemoći sprečavanja ulaska Kosova u međunarodne institucije, poput dokazane izborne krađe i seobe birača kojom se simuliraju vaša snaga i legitimitet, poput onih vezanih za najavljenu rezoluciju o genocidu u Srebrenici nastalom na politikama koje višedecenijski baštinite, pa sve do onih da ste sveli pravni sistem ove države na matricu: kadija te tuži – kadija ti sudi, uz inovaciju, – kadija ti svjedoči.
Zabrinut sam predsjedniče zbog vaše najave „pokušaja rješavanja problema“ sa vašim prijateljima na ovom području, jer tamo gdje ste vi učestvovali u „mirotvornim akcijama“ odavno mira nema.
Negdje, sem što nema mira nema više koga ni da se svađa ni da se miri, takve ste pustoši ostavljali za sobom. Zar niste „mirili“ u Glini, je li na-miren Vukovar, s-miriste li Sarajevo, mirna li je Srebrenica, mirotvorno li je Cetinje, je l’ mir Božji u Prizrenu,…?
Imali bi nabrajati do Vaskrsa. Baš do Vaskrsa u kojem nam najavljujete sa sve Dodikom-mirotočivim, ako sam ispravno razumio poruku, valjda neko vaskrsnuće, mada ste uzgred, doduše tiše i stidljivo, pomenuli i Đurđevdanak, pa se nadamo da se neće sve preokrenuti u hajdučki sastanak.
Nadamo se i to da neće biti vaskrsnuće onih „mirotvornih“ politika i planova koje nas regionalno i slobodno mogu reći svjetski uznemiravaju više decenija.
Poručiću građanima, koje ne želim odvajati nacionalnim odrednicama, ono što smo poručili i nakon naručene kamionijade sa sve četničkom ikonografijom od 7. januara ove godine, u multietničkoj sredini, da budu dostojanstveni u svojim proslavama, kao što su uvijek i bili, te da ne podliježu manipulacijama u režiji i organizaciji poznatih „mirotvoraca“.
Za kraj ću vas podsjetiti, ako se ipak odlučite doći u Novi Pazar, radi sastanka sa prijateljima, ali sa stvarnim prijateljima Srba i Bošnjaka i svih dobrih, čestitih i normalnih ljudi, ponesite sa sobom simbolički ključ počasnog građanina ovog širokogrudog grada, koji jednako a ne procentualno pripada Srbima i Bošnjacima, pa ako ne uspijete sa vašim „prijateljima“ da se „namirite“, a vi nam vratite povjereni „ključ“ i onda će se stvari same od sebe, potpuno prirodno, smiriti.
Edin Zećirović
Tekst pisma je objavljen u dnevnim novinama “Danas”, 15.04.2024.godine, a dostupan je na sljedećem linku:
https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/otvoreno-pismo-jednog-bosnjaka-aleksandru-vucicu/