Odluka tužilaštva da krivičnu prijavu zbog prijetnji nosiocu liste Grupe građana Građanski pokret Sandžaka završi nagodbom i uplatom simboličnih 30.000 dinara u humanitarne svrhe predstavlja otvorenu poruku da su prijetnje političkim neistomišljenicima u Srbiji – dozvoljene. Još gore: da su dozvoljene kada dolaze od osoba bliskih vladajućoj partiji.
Prijetnje su upućene prije više od dvije godine. Više od dvije godine institucije su ćutale, odugovlačile i ignorisale slučaj, da bi tek sada, nakon što je politička šteta odavno učinjena, javnosti ponudile epilog u vidu odbacivanja krivične prijave i simbolične „sankcije“.
Ovakva odluka nije „pravni epilog“, već politička poruka. Pravda koja dođe nakon dvije godine nije pravda – ona je alibi za sistem koji je svjesno odlučio da ne reaguje kada je morao. Poruka da institucije ne štite građane, već moćne. Poruka da se prijetnje mogu relativizovati, minimizirati i pretvoriti u sitan trošak – ako ste dio režimske mreže. Poruka da se strah proizvodi sistemski, a kažnjava selektivno.
Društvene mreže su odavno pretvorene u poligon za targetiranje, prijetnje i linč onih koji se usude da podignu glas protiv režima. Ovaj slučaj pokazuje da institucije ne samo da ne zaustavljaju takvu praksu, već je pasivno ohrabruju – čekanjem, relativizacijom i na kraju amnestijom. Umjesto da budu prvi bedem zaštite, tužilaštvo i sudovi ovakvim odlukama postaju saučesnici. Kada prijetnja ne nosi posljedice, ona postaje dozvola. Kada postane dozvola, ona prerasta u praksu.
Ne možemo i nećemo zaboraviti da je Srbija u bliskoj prošlosti platila visoku cijenu atmosfere nekažnjivosti: politički progoni, dugotrajne kampanje targetiranja, javna demonizacija neistomišljenika, a potom i fizičko nasilje i tragični ishodi. Nijedan od tih događaja nije počeo „iznenada“ – svi su počeli ignorisanim prijetnjama i institucionalnim okretanjem glave. Svaki put je putanja bila ista – najprije prijetnje i medijski linč, zatim institucionalna šutnja, pa „iznenađenje“ kada se nasilje dogodi. Današnja odluka tužilaštva stoji upravo na toj opasnoj putanji.
Ovo nije izolovan slučaj. Ovo je obrazac. Obrazac u kojem se zakon savija pred partijskom knjižicom, a pravda mjeri blizinom vlasti. Obrazac u kojem se kriminal i nasilje peru „humanitarnim uplatama“, dok se žrtvama poručuje da su same.
Svako ko danas prijeti, targetira i zastrašuje političke protivnike može se s pravom osjećati ohrabrenim. Poruka je jasna: ako ste bliski vlasti, zakon za vas nije prepreka, već formalnost.
Zahtijevamo:da se prijetnje političkim akterima tretiraju kao ozbiljno krivično djelo, bez nagodbi koje obesmišljavaju zakon;da tužilaštvo i sudovi prestanu da štite nasilnike i počnu da štite građane; da se prekine praksa institucionalne tolerancije prema političkom nasilju i targetiranju.
Svaka sljedeća prijetnja, svaki novi napad u javnom prostoru, biće direktna posljedica ovakvih odluka. Odgovornost neće biti samo na počiniocima, već i na institucijama koje su im danas poslale signal da su zaštićeni.
Građani imaju pravo da govore, kritikuju i politički se organizuju bez straha. Sve dok institucije to pravo ne štite, one ne služe javnom interesu – već režimu.
Sekretarijat Građanskog pokreta Sandžaka